Kako se rodila Freda
Kako se rodila Freda

Kako se rodila Freda

Moje ime je Marina.

Moje glavno zanimanje - supruga i majka. Moj hobi – šivanje. Moj posao rođen iz hobija -  šivanje nosiljaka za bebe i djecu.

Još kao djevojčica, sanjala sam o tome kako ću jednog dana postati učiteljica. Vrijedno sam učila i moj trud je na koncu okrunjen akademskim zvanjem diplomirane učiteljice razredne nastave i engleskog jezika. Radila sam u struci i uživala u svom poslu. U međuvremenu sam se zaljubila i udala za Damira, koji je moj najveći oslonac, moj PR, moj prvi krojač, administrator, psihijatar i najbolji prijatelj.

I tu već pomalo počinje priča o Freda  nosiljkama…

Htjeli smo bebu, ali nije baš sve išlo glatko. Kad smo ugledali plusić na testu, našoj sreći nije bilo kraja. Nosila sam novi život pod svojim srcem i uživala u tom osjećaju. Razmišljala sam o toj neraskidivoj povezanosti i maštala o tome kako zadržati taj osjećaj jednog dana kad moje djetešce ugleda ovaj svijet. Puno sam čitala o odgoju, porodu i općenito o bebama. Naišla sam na facebook grupe posvećene nošenju, učila o nošenju beba, koje je tada kod nas tek bilo u povojima, čitala iskustva mama, istraživala prednosti i dobrobiti nošenja za mamu i za bebu, svakim dan otkrivala sve veći i predivan svijet nošenja djece i jednostavno se zaljubila u taj osjećaj bliskosti.

Trudnoća mi je bila sve, samo ne blaženih 9 mjeseci. Morala sam mirovati pa sam imala svo vrijeme ovog svijeta za dobru pripremu. No, moj Jakov je požurio, rodio se kao nedonošće i kad sam ga ugledala onako sićušnog i bespomoćnog, uz sve hormonalne i emocionalne oluje koje sam prolazila, u mislima mi je bilo samo jedno: Držati ga što bliže, na svom srcu.

Taj osjećaj je i meni dao tako potrebnu ravnotežu uma, za koje novopečene mame jako dobro znaju koje je ponekad teško postići. S nošenjem smo počeli s mjesec dana starosti. Kako je vrijeme protjecalo, isprobavala sam sve više različitih vrsta nosiljaka i marama. Mame iz bebonoseće zajednice će me razumjeti, jer jednom kad uđete u taj svijet, ponesu vas „krpe“ (po šaljivoj definiciji mnogih tata) i sve ono šarenilo, želite isprobati svašta, kako bi našli idealnu nosiljku.

Ali vrijeme je i dalje neumoljivo prolazilo, a nikako mi nije pošlo za rukom naći onu idealnu, onu pravu, jednu i jedinstvenu…

Jakov je bio velika i teška beba, a ja imam problema s leđima. Nisam mogla pronaći nosiljku koja mi u potpunosti odgovara. Probala sam i nošenje u tkanoj marami, ali Jakov nije imao strpljenja za motanje. Meni je taj osjećaj u marami najbolje odgovarao. Htjela sam upravo to i od nosiljke. Mjerila sam ih, uspoređivala, na jednoj mi je bio odličan pojas, na drugoj naramenice, na trećoj način kopčanja, na četvrtoj mogućnost podešavanja kako beba raste. Na koncu se rodila ideja da sama sašijem nosiljku, koja će imati sve to, koja će biti ta jedna, jedinstvena, savršena za nas. I uspjela sam! Sreća je bila neopisiva! Konačno, to je bilo to!

Na prvi rođendan mog dječaka, istekao mi je ugovor u tvrtki gdje sam radila te sam bila primorana pronaći neki novi posao. Nažalost, posao u struci je u Slavoniji gotovo nemoguće naći pa se ideja o pokretanju vlastitog biznisa sama nametnula, razvijala i rasla, no trebalo je nekoliko mjeseci dok zaživi u svom punom opsegu, onako kako sam to zamišljala. Znate onaj osjećaj kad nešto želite i dopustite da se to dogodi. I napokon je rođena Freda. Počeli su se pojavljivati nepoznati ljudi, prijatelji, savjetnica za nošenje, koji su mi nesebično pomagali u pronalasku materijala, oblikovanju mojih ideja i još puno toga. Ipak se radi o proizvodu u kojem nosite svoje dijete i tako nešto ne smijete olako shvatiti. Nosiljka mora biti sigurna, čvrsta, mekana, jednostavna, a opet šarena i vesela. Ja sam svoj najgori kritičar, perfekcionist u duši i prvo sam sama morala biti zadovoljna onim što mislim ponuditi drugima. Također, željela sam roditeljima omogućiti samostalno dizajniranje svoje nosiljke, odabirući dostupne opcije i tako svakome izraditi unikat.

Kako je posao rastao, tako sam rasla i ja kao profesionalac. Da mi je netko prije par godina pričao o savjetnici za nošenje, gledala bih ga u čudu, a danas sam i sama jedna od njih. Na početnom i naprednom tečaju shvatila sam koliko je to kompleksna vještina. Učila sam od samih osnova, o materijalima, o načinima motanja marama, o finom podešavanju nosiljaka, o ulozi nošenja u razvoju beba i djece, o nošenju djece s posebnim potrebama i još puno toga, ali i o načinima kako stečena znanja prenijeti roditeljima - bebonoscima. Sve to mi je puno pomoglo u dizajniranju i usavršavanju Freda nosiljaka, kakve su one danas. Trenutno iščekujem 3. završni stupanj za savjetnicu za nošenje, čime stječem i službeni certifikat najstarije europske škole za nošenje beba.

Danas Freda tim, uz Damira i mene čine i naše dvije „tete šivalice“, kako ih mame od milja zovu. Postali smo prava mala manufaktura, radionicu smo opremili kvalitetnim industrijskim mašinama, svaki dio proizvodnog procesa se brižljivo planira i kontrolira, u pripremi je i službeni izlazak na EU tržište s atestiranim nosiljkama iz serijske proizvodnje, a u planu su i neki novi projekti, ali o tome ćete nas na vrijeme čitati ovdje na blogu.

Volim reći kako moje nosiljke imaju ugrađenu čarobnu uspavljujuću prašinu tzv. sleepy dust jer bebe ulaskom u našu nosiljku obično odmah utonu u san. A mnoge umorne mame su najsretnije kad bebe konačno spavaju. Znate onu izreku: Sretna mama – sretna beba! A ja sam sretna, jer smo usrećili puno mama, tata i beba.

Freda tim želi dati svoj doprinos modernom roditeljstvu obogaćujući ga svojim znanjem i umijećem te bebonošenje učiniti dostupno svima pa i onima koji ga još nisu iskusili.

Do sljedećeg posta, kad krećemo s nekim praktičnim savjetima, veselo bebonošenje žele vam vaša


Marina i Freda tim